INTERVJU AMIR HADŽIĆ, MINISTAR OBRAZOVANJA, NAUKE, KULTURE I SPORTA USK-a

Kvalitetno obrazovanje je naša glavna zadaća

Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta u novom sazivu Vlade USK-a predvodi Amir Hadžić iz Ključa. S obzirom na obiman djelokrug rada ovog Ministarstva, s novim resornim ministrom razgovarali smo o stanju u oblastima u njegovoj ingerenciji.

KRAJINA: U proteklim godinama u resoru obrazovanja prisutni su ogromni problemi. Kako ocjenjujete stanje u ovoj oblasti?

HADŽIĆ: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta ima vrlo široku lepezu poslova, od predškolskog odgoja do visokoškolskog obrazovanja, kulture, sporta i vjere. U tako obimnom djelokrugu poslova, društvenom i političkom ambijentu u kojem živimo i radimo sasvim je opravdano da se javljaju i određeni problemi, ali nikako ih ne bi definirali ogromnim. Pored spoznaje da je u djelokrugu oko 3.500 zaposlenih, preko 50.000 učenika i studenata, moguće je očekivati nesporazume i nerazumijevanja. Teška materijalna situacija u proteklim godinama izazivala je nezadovoljstvo zaposlenih, ali uspostavom trezorskog poslovanja i pitanje materijalnog statusa se normalizira. Plaće zaposlenih su uredovane, a ostale naknade, također, su usklađene sa sindikatom i isplaćuju se shodno odobrenim sredstvima. Postoje mnoga pitanja koja se trebaju rješavati, prije svega opremanje škola i edukacija nastavnog kadra, jer smo potpisnici obaveza koje moramo realizirati ukoliko želimo postati članicom EU. U oblasti obrazovanja u toku je reforma i pred nama su brojni zadaci. Modernizacija nastavnih planova i programa, uvođenje devetogodišnjeg obrazovanja, modernizacija srednjeg stručnog obrazovanja, stvaranje evropskog okvira za visoko obrazovanje su pitanja koja treba zajedno rješavati, svako u svom domenu. Bez društvenog okruženja i stvaranja dobre klime malo se toga može učiniti. Pred nama je period rada i stvaranja adekvatnih uvjeta za realizaciju preuzetih obaveza u procesu reforme. Možemo i moramo istrajati na tom putu. Naša glavna zadaća je da djeci ove države osiguramo pristup kvalitetnom obrazovanju i omogućimo im mobilnost i kompatibilnost s evropskim obrazovnim prostorom.

KRAJINA: Upravni odbor Univerziteta u Bihaću raspisao je natječaj za upis na fakultete u akademskoj 2007/2008. godini. O upisnoj kvoti informirana je i Vlada USK-a, a u okviru rasprave čuli smo i mišljenja da predložene upisne kvote nisu realne. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

HADŽIĆ: Jedan od bitnih projekata u poslijeratnom periodu je osnivanje Univerziteta u Bihaću i sigurno je da je nakon deset godina pokazao svoju opravdanost. Postavimo sebi pitanje koliko je djece imalo mogućnost pristupa visokom obrazovanju zahvaljujući prije svega upravo Univerzitetu u Bihaću. Jedno je bilo 1997. godine kada je osnovan, a drugo je sada, nakon deset godina. I naravno da je neophodno izvršiti analizu postojećeg, a radi strateškog planiranja budućeg.

Uvođenje Bolonjskih principa i osiguranje evropskog prostora visokog obrazovanja nametnulo je ne samo ovom, već i svim univerzitetima širom BiH, obavezu analize i izrade strategije kuda i sa čime. Do 2010. godine neophodno je svima nama prestrojiti se i dobiti akreditaciju za opstanak Univerziteta. Upravni odbor se vjerovatno iz tih razloga prestrojavanja odlučio još ovu godinu za ovakav plan upisa. Koliko je on odraz situacije teško je govoriti i u uvjetima kada nemamo niti razvijenu privredu niti adekvatno tržište rada koji bi, također, nematnuli definiranje određenih profila. U takvim uvjetima bilo bi najpogubnije uskratiti mogućnost obrazovanja našoj djeci. To sebi nitko od nas ne bi smio dozvoliti.

KRAJINA: Većina fakulteta još nema svoje prostore, a prisutan je i nedostatak kadrova. Koji su to prvi koraci koje bi trebalo učiniti kako bi Bihaćki univerzitet konačno počeo rješavati goruće probleme?

HADŽIĆ: Kada je osnovan Univerzitet u Bihaću nije imao svoj prostor i tada se vlast potrudila da ga osigura na taj način što je dio prostora osnovnih i srednjih škola ustupljen tadašnjim fakultetima. Ako se uzme u obzir da su to bile poslijeratne godine kada je i povratak ljudi na svoja predratna mjesta življenja bio u toku i da nismo imali brojnost djece u punom kapacitetu škola, razumljivo je iz kojih razloga se vlast odlučila na ovakvo rješenje. Međutim, danas nakon deset godina, sasvim je opravdano da je prostor nedostatan i jednima i drugima. Osnovne i srednje škole trebaju stvarati uvjete za rad u jednoj smjeni, a fakultetima su nedostatni prostori po namjeni, s obzirom da vrste studija zahtijevaju kabinete i laboratorije koje nisu predviđene u postojećim objektima. Iz tih razloga su i same visokoškolske ustanove počele sa stvaranjem uvjeta za rad. Islamski pedagoški fakultet je dobio vrlo modernu zgradu sa internatom koja sasvim zadovoljava prirodu i obim studija, Visoka zdravstvena škola započela je sa izgradnjom vlastitog objekta i očekivati je u narednom periodu da će biti završen. Međutim, za taj poduhvat neophodna joj je i pomoć Vlade, odnosno Skupštine USK-a. Ekonomski fakultet izlaskom Visoke zdravstvene škole imat će adekvatan prostor. Kasarna Grmeč, koja je odlukom Vlade F BiH dobio Univerzitet u Bihaću dodijeljena je Pedagoškom i Biotehničkom univerzitetu. Sačinjen je Elaborat o opravdanosti sanacije kasarne i upućen je na razmatranje Vladi USK-a. Vjerujemo da ćemo svi zajedno uspjeti ovaj objekat dovesti u novu funkciju i na taj način ipak stvoriti uvjete koji će biti jedan od prioriteta prilikom akreditacije 2010.

Kada je u pitanju kadar nedostatak ima i sarajevski univerzitet i svi drugi. Prema tome, ne iznenađuje nas to pitanje na kojem se radi već deset godina. Da bismo došli do vlastitog kadra Vlada USK-a je svake godine dodjeljivala u prosjeku 150 stipendija za redovne studente, te određeni broj školarina za kandidate koji su u postupku sticanja zvanja magistra i doktora nauka. S druge strane, i sam Univerzitet dodjeljivao je novčane pomoći za iste namjene, tako da smo zahvaljujući upravo i takvom radu dobili više od 20 doktora nauka i preko 50 magistara. Moramo konstatirati da imamo jedan broj magistara i doktora koji nisu u procesu nastavnonaučnog rada i predstoji nam u narednom periodu uključiti te ljude kako bismo osigurali drugi važan uvjet akreditacije, a to je vlastiti kadar. Mnogima se čini da su to mali pomaci, ali ako realno sagledamo od čega se krenulo i šta danas imamo trebali bismo biti ponosni na učinjeno.

KRAJINA: Činjenica je i da su odavno istekli mandati školskih odbora, novi još nisu imenovani, a i direktori u pojedinim školama ustoličeni su godinama. Može li se uskoro očekivati rješavanje ovog pitanja?

HADŽIĆ: Istina je da procedura imenovanja traje nešto duže jer je implementacijom Zakona o ministarskim i vladinim imenovanjima obaveza osnivača da raspiše konkurs za kandidate iz strukture osnivača. Tačno je i to da su ova pitanja kandidirana Vladi u prethodnom mandatu i da još nisu riješena, ali se nadamo da ćemo ih postupno rješavati. Za sada su prioritet upravni odbori u predškolskim ustanovama i školski odbori u par škola, u kojima su neriješena i pitanja rukovodnih osoba, odnosno direktora i dekana. Niti jedan direktor, međutim, nije dobio nezakonit mandat niti tome težimo. Dobar dio osnovnih škola ima na čelu nove rukovodioce, a najveći dio srednjih škola (13) ima nova lica za rukovodioce.

Razgovarala: Sanela Pašagić

//Unsko - sanske novine KRAJINA 06.07.2007. godine--